Profesorica Milka Prodanić u slikama na svili, sadržajno razvija četiri tematska ciklusa: apstrakcije, mrtve prirode, krajolici, snoviđenja.

       Svila, njezina struktura, tkanje, sjaj i finoća bitni su oblikovani dio ovog slikarstva. 

       Ciklus apstrakcija likovno je izrazito upečatljiv arebeskama spirala, krugova, mreža, jednako u grču barokiziranog bljeska kolorističke eksplozije i optimističnog raspoloženja.

       Prostorno – svjetlosne naznačnice materijalizirane su opne izmaštanih preslaganja i slaganja boja u mreži finog tkanja vjerodostojnog i specifičnog akvaleriranja.

Usklavitalnost propetih i poljuljanih ploha okončanih u uspjeloj radosti.

       Mrtve prirode su hedonistički poslagane kao i krajolici, koji su apsolutno suvremena i znalački ostvareni u svojoj raskošnoj bujnosti.

       U cvijeću je sjedinjen duh, srce i um u jednostavnu, a kompleksnu priču o prirodi i sebi, poetski dat je krug u kojem sve nestaje i sve traje ponovljeno u igri života čak i kada sve o svilenoj niti ovisi.

       U snoviđenjima se sjećanje i pamćenje pretaču u čisto čuvstvo usredotočeno na titraj duše, govoreći o suodnosu između beskraja i vječnog.

       Zanimljivo slika je svakako i u rijetko viđenoj tehnici slikanja na svili i izuzetnoj kolorističkoj ekspresivnosti, koja budi osjećaj ugode i privlačnosti, kakav izaziva samo istinsko (i istinito) umjetničko djelo.

 Izbor iz Kritika