DAH KISTA I PUTOVANJE KAPI

…                 Kao što u ljudskom biću od vajkada tinja onaj čaroban poriv za stvaranjem, njemu, tom primordijalnom sirenskom zovu, poput mnogih nije mogla odoljeti ni slikarica Milka Prodanić. Neki su ga poput nje uspjeli zarana otkriti, predano njegovati i rasti putem. Od tradicionalnih slikarskih tehnika, podloga i motiva preko dvojakog oslikavanja svile kao slike i svile kao uporabnog ukrasa. Ženi i njezinu tankoćutnošću, muškarcu i njegovoj nježnosti namijenjenog.

                      Ako je onaj primaran poziv slikanju bio u suštini jednostavan, Bečko otkriće svile kao nove materije naložilo joj je barem dva principa. Jedan se potvrdio instiktivnim, nagonskim otkrićem boja i oblika. Drugi je stremio ka tehničko-realizacijskom aspektu respektabilnosti zanata. Pa je njezin “put svile” krenuo od tih osamdesetih od srca, preko uma do ruke. U naravi nepripremljena za tu ambiciju i pregnuće, od samog je školovanja založila nešto dragocjenije. Dušu i njezino bogatstvo. Srce i njegovu toplinu. Srčanost koja proizlazi iz istih korijena. “Dubinsko oko” koje smotri jednako unutarnji koliko i izvanjski svijet. Ruku koja bilježi sve one suptilne titraje primarno crtežom, potom zbitom, sočnom, zapunjenom bojom. Slikajući kistom od najfinije kaligrafije do site razlivenosti hrabro nanesenih boja. Ili pomno vodeći i prateći putanju kapi u potrazi za željenim tragom. Na susretištu četiriju vjetrova stvorila je jedinstvenu oazu začudnosti u svojim Apstrakcijama. U Snoviđenjima se sjećanje i pamćenje pretaču u čisto čuvstvo usredotočeno na titraje duše, govoreći o duhovnoj eksploraciji, nedosegu, o fragilnosti suodnosa između beskraja i vječnog. Iz tog konteksta pročišćeni se rađaju prizori Krajolika njezine Moslavine rađeni u maniri onoga koji pripada najsitnijem djeliću njegove pojavnosti, između jedrine zemlje i nebeskog dara. I njezin ciklus Cvijeća afirmira sjedinjenje duha, srca i uma u jednostavnu a kompleksnu priču o prirodi i sebi u njoj, u obnavljanju. I u konačnici, poetski su to prilozi o neuništivosti kruga u kojem sve nestaje i sve traje opetovanoj igri od života čak i kada sve o svilenoj niti o/visi/.

Gorka Ostojić Cvajner